Srpska pravoslavna crkvena opština u Zagrebu danas se stara i o kapeli koju
je podigla ruska emigrantska zajednica na Mirogoju. Rusi su se u Zagreb doselili u velikom
broju nakon Oktobarske revolucije početkom 1920-ih, ponajviše zahvaljujući tome što je ovaj
grad bio važan privredni centar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Zagrebačka ruska kapela počela je da se gradi 1927. godine zahvaljujući dobrovoljnim
prilozima vjernika, i to u dijelu Mirogoja, u sklopu pravoslavnog odjeljenja, koje je bilo
posebno izdvojeno za sahranjivanje Rusa. Glavnu ulogu u njenoj izgradnji imao je viceadmiral
Fjodor Vjatkin (Фёдор Вяткин), koji je u novosadskom listu Cerkovnija Vjedomosti (Церковныя
Ведомости) objavio poziv za prikupljanje sredstava za podršku, a koji je i sam dao znatan
dio potrebnih sredstava. Pomoć je pružila i država, dodijelivši 3.000 dinara za gradnju.
Pošto su potrebna sredstva brzo prikupljena, kapela je sagrađena za nešto više od godinu
dana. Svečano je osvećena 22.oktobra/4. novembra 1928. godine, na dan praznika Kazanske
ikone Bogorodice, uz prisustvo ruskog i srpskog sveštenstva, te uz pratnju ruskog hora pod
vodstvom A. P. Kosmaenka (А. П. Kocмаенка).
Zahvaljujući novinskim vijestima i sačuvanim projektima u zagrebačkom arhivu, poznato je da
je kapelu projektovao jedan od arhitekata iz ruske emigracije, Andrej Pavlovič Ševcov
(Андрей Павлович Шевцов). Kapela je posvećena Voskresenju Hristovom, a arhitektonski je
urađena u neoruskom stilu, odnosno ruskoj verziji neovizantijskog stila (koji se u Spomenici
pravoslavne srpske parohije u Zagrebu naziva staroruskim, tzv. vladimirsko-suzdaljskim
stilom), koji je dominirao sakralnom arhitekturom carske Rusije u drugoj polovini 19. i
početkom 20. vijeka, a nastavio je da dominira i arhitekturom ruskih emigranata širom Evrope
nakon revolucije. U unutrašnjosti kapele postavljena je ikona Vaskrsenja Hristovog, rad
ruskog slikara Ivanova iz Novog Sada, koju je poklonila Srpska pravoslavna crkvena opština
zagrebačka, a na zidovima se nalaze pločice s imenima Rusa koji su živjeli u Zagrebu i umrli
bilo u ovom gradu, bilo drugdje u zemlji ili inostranstvu.
Izvor: Damjanović, Dragan. Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg i baština Srpske pravoslavne
crkvene
opštine u Zagrebu. Zagreb.